Cotopaxi (5897 m) - Uspavana ljepotica
Senad Rizvanović, mart 2011. god.
Odlazak na planinsku turu negdje u neku egzotičnu i nepoznatu zemlju uvijek donosi više od uspona na vrh planine, to je proces koji podrazumijeva saživljavanje sa kulturom tog podneblja...


Savršeni konus vulkana Cotopaxy čija se sjena proteže desetine kilometara u daljinu. Vrhovi South Iliniza i North Iliniza u pozadini.

Kao surma razlivena po kapcima i obrazima, niz strme padine slijevali su se ledeni komadi, i kao da su se neprimjetno utrkivali, ispucali i nepravilno raspoređeni, onako nabacani jedni preko drugih, jedni protiv drugih. Poput bora na stogodišnjem, suncem izboranom licu, bili su tu da svjedoče o prošlosti i burnim vremenima, neraskidivoj vezi između uspavane planine i ljudi, vezi koja je često puta bila pogubna za ove druge ali svakim novim buđenjem i smirajem bi bila jača, bliža, prisnija i neraskidivija.
Negdje na pola puta prema vrhu Illiniza Norte, u sami osvit zore, na horizontu se protezala uspavana ljepotica Cotopaxi u svom savršenom obliku i ljepoti. Stajali smo nijemi i gledali. Nismo mogli začepiti mijeh vjetrova, niti nagovoriti snijeg da ne pada, a kamoli bijeli plašt osloboditi barem na jedan dan od svakodnevnih posjeta, jer ovdje se vrijeme ne nagovještava niti prognozira, jednostavno se desi i čovjek je tu da se nosi ukorak sa vremenom i planinom. Bilo je to prvo jutro koje je pred nama, pomalo nenajavljeno, raširilo bijeli plašt, stidljivo nam otkrivajući bijelinu puti uspavane ljepotice, koja kao da se smiješila daleko na horizontu i djevojački mamila sebi u zagrljaj.
>

 

© Zone-2000