Skijama na Denali (Mt McKinley)
Naim Logić, august 2011


Nakon zatrpavanja tereta povratak praznih rančeva na skijama je prava nagrada. S lijeva: Doug i Tim

U nedelju 26. juna, četvrtog dana na snijegu Denalia ustali smo oko 3 "ujutro", dobrano napunili rančeve i oko 5 krenuli uz glečer. Cilj je bio izaći negdje na oko 10,000ft prema drugom Kampu (C2) i zakopati teret. Pošto nas čeka strmiji teren pakovali smo više tereta u rančeve nego na sanke. Moj ranac je bio čak i teži nego juče (valjda je sve bilo natopljeno kišom).
Trebam li reći da kiša nije prestajala? Trebalo je izaći iz toplih vreća, natovariti se do iznemoglosti i na skijama se po kiši penjati glečerom punom strahobalnih pukotina. Poprilično mizerna situacija - pomalo sam si ličio na tibetanskog jaka sa početka priče.
Jedna od dilema je bila - da li ići u košulji i kisnuti ili se zaštiti i znojiti se. Za razliku od ostalih, ja sam sam ipak obukao gorotex jaknu i izvukao ruke kroz otvore ispod pazuha, a na pameti mi je cijelo vrijeme bio moj kišobran koji sam na nagovor vodiča ostavio u hotelu. Bilo je ovo veliko iskušenje za sve nas.
Što smo se više penjali sve više smo uranjali u oblak, a vidljivost je bila sve manja. Usput smo prestigli 2-3 druge grupe. Zahvaljujući velikom iskustvu i dobroj orijentaciji vodiča Durnya cijelo vrijeme smo bili na pravoj "stazi" (vidjelo se da su mnogi lutali unaokolo), a teret smo nakon oko 4.5 sata zakopali na 2.981 m (9,780ft). Na dno idu karnisteri goriva i sto je moguće više se udaljavaju od hrane, a i za vrh se ostavlja karnister goriva ne bi li odbio grabežljive gavranove kojih ima u svim dijelovima planine. Na vrhu se pobadaju lopate i zastavice sa natpisom ekspedicije. U blizini je bilo još nekoliko "cash-in" mjesta. Bilo je vjetrovito i sniježilo je.
Rasterećeni, ali ipak još uvijek navezani (razlog: slaba vidljivost i puno pukotina) na skijama smo se spustili u C1 za manje od sata (sanke smo vezali na rančeve).
Konačno, kasno poslije podne snijeg je utihnuo i počelo se razvedravati. Ipak, oko 8 "naveče" snijeg je ponovo počeo padati.
Sutradan smo ponovo ustali oko 3 "ujutro" i ovoga puta znatno lakši krenuli oko 6 po oko 10-tak cm novonapadalog snijega. Vidljivost je bila još slabija - oko 5 metara. Za oko 3.5 sata bili smo kod naših tereta, pokupili lopate (ostavili samo jednu zastavicu i uzeli GPS (Global Positioning System) koordinate) i produžili u C2 na 3.414 metara (11,200ft) gdje smo bili za oko 5 sati uspona. Sniježilo je cijelo vrijeme i bilo hladnije nego juče. Sreli smo dosta grupa koje su se vraćale sa planine. Snijeg je usput jenjavao i upravo pred C2 počelo se razvedravati - izronili smo iz oblaka snijega u C2 u suncu - impresivna scena.
Postavili smo šatore, a snijeg je padao na mahove nošen jakim udarima istočnog vjetra. >

 

© Zone-2000