Skijama na Denali (Mt McKinley)
Naim Logić, august 2011


"Ponoć" u C4 (5.243m = 17,200ft). S lijeva: John DM I Doug

Dvanaestog dana (4. juli) - ništa novo: snijeg i dalje pada, ustali smo oko 8 i računali na još jedan dan odmora. Durny je uspio uspostaviti radio vezu sa Jacobom u C4, jednim od vodiča iz MT High Supported Group (Grupa od originalno 5 vodiča i 5 klijenata gdje vodiči nose više, a klijenti plaćaju više ($10K) - trenutno ih je ostalo 4 vodiča i 3 klijenta) i dobio informaciju da gore snijeg jenjava, nema vjetra i da oni kreću ka vrhu. Okuražen, Durny donosi pomalo izhitrenu odluku da i mi krenemo ka C4 mada je snijeg uporno padao.
Pokupili smo stvari (ostavili šatore jer nas na C4 čekaju drugi) i krenuli ka C4 oko 1 sat poslije podne. U dubokom snijegu (mjestimično i do metar) bilo je vrlo teško praviti prtinu. Što smo zalazili u veće strmine snijeg je bio sve dublji - sada je već dosezao i do ramena. Osim Eyebrowa preostali bergshund je bio zatrpan. Trebalo je sada naći fiksno uže zatrpano novonapadalim snijegom. Durny je naprosto "plivao" po snijegu i nakon 50-tak metara konačno iskopao fiksno uže.
Sunce se počelo probijati kroz sniježni oblak. Popodnevno sunce bilo je izuzetno jako i svake minute snijeg je postajao teži. Probijajući se kroz snijeg do grla najednom je na oko pola metra ispod mene snijeg "pukao" na dva mjesta za oko 1 cm. (Podsjetilo me to na sličnu situaciju u podnožju Bahtijevice na Prenju kasnih 70-tih - sa Hamom sam bio u pristupu Kaminu u Crnopoljskom Osobcu. Tada smo se na takvu pojavu bez riječi okrenuli i vratili jer je lavina bila vrlo izvjesna.)
Zavapio sam da upozorim ostale, ali sam istog časa spoznao činjenicu da je Durny već na fiksnom užetu, dobro se napregnuo da plivajući u pršiću do grla koji postaje sve teži, a bez čvrstog oslonca, savladam još 5 - 6 metara traverze i iskopam fiksno uže. Ubacio sam se na uže, pokušao napraviti malo mjesta oko sebe i pogledavši gore - pogled mi se zaledio: ogromna masa snijega padala je na nas već svega 5-6 metara iznad Durnya.
Vrisnuo sam: "Lavina, lezi dole, ulijevo!!!", a onda se čula zastrašujuća tutnjava tik desno od nas. (Brže od lavine bile su moje misli i prisjećanja na lavine iz Čapajeva u pristupu Khan Tengriu u Tien Shanu 1991. godine. Tada smo imali dovoljno vremena (više od minute) da skinemo rančeve i legnemo iza njih ne bi li se zaštitili od ostataka lavine - Hamo je čak uspio, trčeći uzbrdo, pobjeći iz upadnice lavine. Ovoga puta bilo je pitanje dijelića sekunde i za takvo nešto nije bilo vremena.)
Srećom, Tim - treći u našoj navezi me je pratio u stopu desetak metara ispod mene po nešto lakšem snijegu i ubacio u fiksno uže otprilike kada i ja. Lavina je projurila između naše dvije naveze i zgulila snijeg sa padine do čistog plavog (vodenog) leda. Bilo je impresivno na svega oko metar od mene gledati debeli sloj čistog plavog leda sve do stijena duboko ispod nas. Durny je odmah povikao da se vraćamo, a onda smo se malo presabrali i zaključili da je sigurnije izaći po fiksnom užetu na greben nego se vraćati kroz duboki snijeg i upadnicu svih mogućih lavina Headwalla.
Vrijeme se sve više poboljšavalo. Na greben smo izašli oko 7, a onda se Durny prisjetio da je 4. juli Dan Nezavisnosti SAD i da smo na putu ka aerodromu kupili pirotehničke naprave. Aktivirao je 7-8 "raketa", ali na dnevnoj svjetlosti to nije bilo tako impresivno. Po lijepom vremenu bili smo u C4 na 5.243 metara (17,200ft) oko 9:30 "naveče". Jacobova grupa sa vrha se vratila oko 11 "naveče".
Sutradan je bilo divno vrijeme. Oko 1 poslije podne sišli smo po naš teret u "cash-in" na grebenu, a ostatak dana odmarali. Pristiglo je preko 20 penjača iz C3. >

 

© Zone-2000