Skijama na Denali (Mt McKinley)
Naim Logić, august 2011


Nezaboravni pogledi sa vrha Denalia (6.194m = 20,320ft). Završni izlazni greben, a u pozadini Mt. Foraker (5.304m - 17,400ft)

8. jula - šesnaestog dana ustali smo kasnije nego inače, "digli" kamp i oko 3 poslije podne krenuli u derezama nazad. Višak stvari smo zakopali za MT ekspedicije narednih sezona. Uz povremen snijeg spustili smo se grebenom i niz fiksnu užad, a na Eyebrowu ponovo stali na skije do C3 (4.328m = 14,200ft) gdje smo bili oko 6 "naveče". Tu je trebalo pokupiti sve stvari koje smo ostavili, a imali smo samo dvoje sanke (vodiči). Dvije posljednje MT grupe ove sezone bile su u kampu. Durny je pozvao vodiče tih grupa, iskopao ostatke hrane svih dotadašnjih MT grupa i ponudio ih njima. Oni su svaki odabrali po 7 - 8 kg hrane, a ostatak smo mi raspakovali i strpali u biorazgradive vreće da bismo ih bacili u predviđene glečerske pukotine. Bacati hranu i to visinsku, visokokvalitetnu, kaloričnu, dehidriranu, .(energy bars, energy drinks u prahu, sušeno meso, .) za nekoga ko je iskusio glad opkoljenog Sarajeva tokom protekle agresije na Bosnu - bilo je nepojmljivo. Vrtio sam glavom i gunđao dok su me ostali čudno gledali. Konačno, trebalo je to uz puno znoja iznijeti na C3. Durny me je uvjeravao da je Denali čudnovata i vremenski varljiva planina i da se mora imati rezerva hrane - on je nedavno bio 9 dana prikovan za C4 odakle se nije moglo nazad grebenom zbog jakog vjetra. Uzelo nam je preko 2 sata da bismo raspakovali svu hranu i napunili 2 velike vreće sa ukupno više od 45 kg (100lb) hrane. Dalje smo nosili hranu za 3 dana.
Od grupne opreme dobio sam šator, kantu goriva, kartridže primusa i vreću smeća. Rančevi to sve nisu mogli primiti pa je trebalo dosta umijeća i kačiti to na i oko rančeva. Ličili smo na prave čergare.
A težina ??? . rančevima više nismo mogli vladati - pomagali smo jedni drugima da se uprtima i jedva čekali da se dohvatimo C2 (3.414m = 11,200ft) i naših sanki. Krenuli smo oko 9 "naveče".
Skijati niz strme, zaleđene padine sa ubitačno teškim rančevima, navezan i još izbjegavati podmukle glečerske pukotine je svojevrstan / nedoživljen fizički napor. Mišići na nogama su trpjeli do bola, butni mišići su naprosto "pucali", . Johna W su počeli hvatati grčevi u nogama, ali nije htio skidati skije. Prešao je u našu navezu (Durny, John W i ja). U slučaju pada na skijama nije bilo šansi sam sa rancem ponovo stati na skije. Srećom nije bilo padova - bili smo vrlo oprezni. Naročito su vodiči imali problema sa sankama. Nakon Windy Cornera (koga smo prošli sa jednim štapom i cepinom u rukama) i Windy Passa na Motorcycle Hillu ja sam obukao dereze i preuzeo sanke od Durnya koji je dobio "emergency radio call". Na dereze je prešla i druga naveza.
U C2 smo bili oko 11 "naveče" gdje smo zatekli 50-tak penjača spremnih za pokret, a čekale su nas i stvari koje smo ostavili pri usponu, ali i naše sanke. Rasporedili smo teret nakon čega su rančevi bili nešto lakši. >

 

© Zone-2000