Skijama na Denali (Mt McKinley)
Naim Logić, august 2011


Skijati iza ponoći pretovareni teškim rancima i još navezani nije nimalo lako. S lijeva John W i Durny. Čekamo drugi dio tima - daleko u pozadini

Durny je priredio svojevrstan vatromet i uz ovacije cijelog kampa ispucao sve preostale "rakete". Dobili smo novog člana grupe: Donalda iz Durbana, Južna Afrika (člana jedne druge MT grupe) koji je osjećao bolove u prsima i samo sjedio buljeći u snijeg ispred sebe (razlog emergency calla). Ipak, bio je u stanju da hoda.
Formirali smo dvije naveze: U jednoj smo bili ja na derezama, Donald sa krpljama i Durny na skijama, a u drugoj Tim, John W, John DM i Doug na skijama. Uz teške rančeve svi smo imali i pretovarene sanke i iza 40-tak penjača krenuli negdje iza ponoći u subotu 9. jula - sedamnaestog dana. Nakon prvih strmina zalazeći u položeniji teren druga naveza se razvezala i projurila na skijama pored nas. Ja sam diktirao tempo Donaldu koji je kako smo više silazili bio sve horniji za hodanje. Ipak, bilo je vrlo, vrlo naporno uz težak ranac vući sanke i bolesnog penjača sa njegovim sankama. Završna padina pred C1 (2.377m = 7,800ft) je bila puna glečerskih pukotina i rečeno mi je da stanem na skije. Bilo je poprilično strmo, a valjalo je po zaleđenoj padini držati Donaldov tempo i pronalaziti put između pukotina - ponovo fizički zahtijevan zadatak.
No, kako smo se spuštali postajalo je osjetno toplije, a snijeg mekši. U C1 smo bili iza 4 ujutro. Donald mi je prišao ne rekavši ništa (čak ni hvala!?), ali je njegov pogled sve govorio - pun nevjerice da je sve ovo preživio, jednu za njega beznadežnu situaciju, očiju punih novog životnog žara - vrlo upečatljivo. Konačno smo legli nakon savladanih 2.865 metara (9,400ft), ali me je sunce istjeralo iz šatora već oko 10 sati. Bilo je neuobičajeno toplo: 14 C (58F), a snijeg je gotovo provodenio. Cijeli kamp je bio u dubokom snu osim mene i Donalda koji je konačno propričao. Bio je zahvalan za jučerašnju pomoć, popričali smo malo o životu u Južnoj Africi, pojeo sam nešto, pootvarao sve otvore na našim šatorima i vratio se u vreću. Bilo je to moje vrijeme da svojim hrkanjem probudim kamp oko 5 poslije podne. Bile su tu još 2 AAI (America Alpine Institute) i 2 AMS (Alaska Mountaineering School) grupe. Ustali smo i dobro večerali. Vrijeme je da spomenem i odlične obroke (doručke i večere) koje su nam pripremali vodiči u svim kampovima izuzev u C4 gdje nismo ni imali kuhinju, a vodiči su nam samo davali vodu koju su topili u svom šatoru. S njom smo za doručak pravili cereals, a za večeru koristili veliki izbor dehidriranih gotovih jela. >

 

© Zone-2000